Sponzor:

Artfullnes - pristup likovnosti u ranoj i predškolskoj dobi

Antonija Balić, Borka Batinić-Puškarić, Marina Kunovec

Dugogodišnji rad i suradnja autorica na području likovnosti u radu s djecom rane i predškolske dobi rezultirali su knjigom koja i svojim sadržajem i vizualnom raskoši izaziva divljenje. Knjiga progovara o djeci i njihovim sposobnostima, kao i o odraslima koji s djecom i za djecu u dječjem vrtiću stvaraju uvjete za igru, istraživanje, učenje i razvoj. Moglo bi se "sa stajališta struke" analizirati pojedine aspekte i dimenzije sadržaja, no to se čini suvišnim jer on najbolje i najjasnije govori sam za sebe te se za njega može upotrijebiti isti pojam kojim se autorice na mnogim mjestima koriste kada govore o poimanju djeteta, a to je cjelovitost. Djelo je usmjereno na cjelovitost dječjeg razvoja i cjelovitost metodičkih pristupa poticanju toga razvoja u odgojno-obrazovnom procesu, povezivanjem različitih područja koja omogućuju djetetu istraživanje, doživljavanje, spoznaju i izražavanje. Značajna je uloga odgojitelja u tom procesu. On priprema bogato okružje za učenje, a na temelju stalnog praćenja i uvažavanja interesa, ideja i mogućnosti djece te uz mnogo podrške, razumijevanja i davanja slobode djeci da ostvare svoje pravo na različitost. Odgojitelj je također istraživač, kao i djeca, on je onaj koji uvijek propituje i uvijek iznova pronalazi načine i metode rada koji najbolje odgovaraju djetetu, koji prati procese razvoja i spoznaje djeteta. Zato je odgojno-obrazovni rad autentičan čin onih koji u njemu sudjeluju.

Uvođenje koncepta artfulnessa još više produbljuje i opredmećuje one elemente koji su u području likovnosti od ranije poznati i često prisutni u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, a to je uronjenost u proces, posvećenost, udubljenost te opetovano ponavljanje i usavršavanje, što sve rezultira opuštanjem i užitkom u procesu učenja i stvaranja. Vodeći brigu o svemu što ovaj koncept uključuje i otvarajući se prema novim elementima koje autorice sugeriraju izvodeći ih iz prakse autentičnoga umjetničkog procesa (koji je u mnogočemu blizak djeci i njihovu načinu doživljaja i istraživanja svijeta) kao i iz prakse sve prisutnijeg koncepta mindfulnessa, omogućujemo djetetu da se više približi sebi i svojim unutarnjim procesima te da se izražavanjem sebe u različitim modalitetima osnažuje i tako gradi vlastitu osobnost i identitet.

Svakodnevica dječjeg vrtića možda je izazovna i kompleksna, no umjetničko nam područje zasigurno pruža obilje mogućnosti za ostvarenje svih spomenutih finih procesa. O tome svjedoče priloženi primjeri iz prakse koji ponekad začuđuju i fasciniraju snagom dječje ekspresije i simboličke reprezentacije. Upravo to će, zasigurno, mnogima biti inspiracija i poticaj da promišljaju i produbljuju vlastiti odgojno-obrazovni rad s djecom i upuste se u daljnja istraživanja.

Đurđa Grozdanović, prof. pedagogije, iz predgovora

Vidjeti sebe

Prepoznati, razumjeti i objasniti svoja unutarnja stanja jednako je zahtjevno i djeci i odraslima. Unutarnji procesi stalno se izmjenjuju i ostavljaju dojam da smo u potpunosti pod njihovim utjecajem, pa se nerijetko kaže da smo preplavljeni emocijama, podložni promjenama raspoloženja, skloni burnim, nekontroliranim reakcijama, ovisni o utjecajima okoline i opterećeni mislima s kojima nikako ne izlazimo na kraj. Sve to odigrava se iza kulisa vanjskog izgleda i tek naša ponašanja djelomično ukazuju da se iznutra odvijaju neki procesi s kojima se manje ili više uspješno nosimo. Pritom se uspjeh procjenjuje društveno i socijalno prihvatljivim ponašanjima, što ne znači da smo uspješno izašli na kraj sa svojim unutarnjim stanjima, nego naprotiv, da smo ih zatomili, da se suzdržavamo, krijemo ili ih opravdavamo nečim što drugi mogu prihvatiti i odobriti. Time je izlaz zatvoren i intrapsihički procesi ostaju zarobljeni unutar našeg sustava. Vremenom se stvari kompliciraju i više nismo u stanju povezati, prepoznati, razumjeti i objasniti što nam se događa. Kad se kao odrasli ljudi počnemo baviti svojim intrapsihičkim procesima, česta je spoznaja da su oni povezani s našim djetinjstvom. Kao djeca nismo znali ili nismo imali priliku objasniti svoja unutarnja stanja, ali smo zato dobivali jasne upute o prihvatljivom ponašanju ili smo prihvatljivo ponašanje učili od naših odraslih uzora. Prihvatljivo ponašanje je željeno ponašanje, ali ono mora biti izraz stabilnog unutarnjeg stanja, a ne prisilna suprotnost onom što se odigrava u našem unutarnjem sustavu.

Izlazi u prosincu 2024.

Umjetnost koju osjećamo

Nada Gudek, Anita Tolić, Dragica Vinožganić - Rodbinić

Djetinjstvo je vrijeme kada dijete istražuje svoju okolinu prvenstveno putem osjetila. Senzorna osjetljivost se oblikuje u okruženju u kojem se djeca nalaze tako što dolaze u doticaj i s različitim materijalima i medijima. Osjetni podražaji su iznimno važni jer su iskustvena sjećanja na djetinjstvo povezana s osjetilima. Djeci su potrebna osjetilna iskustva, mogućnost za čuđenjem, isprobavanjem, traženjem i doživljavanjem. Putem osjetila spoznaju svijet oko sebe.

No, ritam svakodnevice odvlači nas od usmjerenosti; raspršuje naše misli i djelovanje. Naučiti biti usmjereni i regulirati svoje emocije važne su vještine koje usvajamo od najranije dobi. Autoricama su poseban istraživački izazov predstavljale aktivnosti u kojima su djeca prenosila svoja osjetilna iskustva iz jednog senzoričkog modaliteta u drugi. U fokusu je djetetova usredotočenost osjetilnih doživljaja i dubokog uranjanja u kreativni proces.

U poticajnom i umjetnički oblikovanom okruženju aktivira se umjetnički jezik u komunikaciji s drugim oblicima umjetničkih sadržaja: likovnošću, glazbom, plesom, dramom i književnošću. Aktivan i kreativan pristup odgajatelja, njegova intrinzična motivacija pri biranju takvih poticaja i sadržaja, kao i prepoznavanje odgajateljeve autentičnosti od strane djeteta, također pridonose razvoju kreativnih potencijala djeteta, jačaju njegove kompetencije, a odgajatelju daju priliku vidjeti onu sferu djetetovih potreba koju samo takav integrativni pristup može otkriti .

Pristup aktivnostima kroz multimodalne umjetničko/kreativne procese potiče ideju razvoja kreativnosti i emocionalne inteligencije koje su možda najpoželjnije osobine današnjeg čovjeka. Nastojati umjetničkim sadržajima potaknuti dijete na istraživanje, otkrivanje, kreativnost, mišljenje, sudjelovanje, suradnju i autonomiju potičući tako njegov cjeloviti razvoj, zadatak je svakog odgajatelja.

U umjetničkim aktivnostima dijete se osjeća slobodno i ispunjeno. Umjetnost osjećamo!

Namjera autorica je da primjerima dobre prakse potaknu istraživanje, propitkivanje prakse ili uvođenje nekih novih ideja ili načina provedbe istih svima onima koji se bave pedagogijom umjetnosti; prvenstveno odgojiteljima i učiteljima.